
Thronebreaker: The Witcher Tales
Skromna mini igra sa kartama po imenu Gwent-a, kao deo Witcher 3 naslova bila je vrlo popularna među igračkom publikom i mnogi od nas su je satima i satima igrali u virtuelnim krčmama. Moglo bi se reći da je to bila jedna od interesantnijih Witcher 3 open-world aktivnosti, pored istraživanja prostranstava Kontinenta. Upravo je Gwent poslužio kao spin-off inspiracija za zasebnu igru pod nazivom Gwent: The Witcher Card Game. Onda je Gwentu dodata single player kampanja sa pričom i nastao je Thronebreaker: The Witcher Tales, najnovija igra CD Projekt RED ekipe, osmišljena kao narativna RPG igra sa kartama.
Priča igre prati harizmatičnu i umešnu kraljice Meve, vladara Lyrie i Rivie, u borbi njenog kraljevstva protiv večitih zloća Witcher sveta, imperije Nilfgaard, željne osvajanja Severnih krajeva. Bitke su tipični Gwent okršaji u kojima se borimo ne samo protiv Nilfgaardovih sledbenika, već i protiv bandita, duhova, ghoulova, trolova i raznih drugih karakondžula.

Okruženje je predstavljeno prelepom ručno crtanom mapom u klasičnoj izometrijskoj projekciji, sa obiljem detalja na kojoj upravljate kraljicom Meve i njenom armijom. Narativni elementi se smenjuju svakih 20 do 30 sekundi. Kao što je uobičajeno u Witcher-u, odluke koje budete donosili će imati značajne posledice i neće postojati dobra ili loša odluka, već samo vaš izbor za datu situaciju (ne otkrivamo dalje – spoiler alert!).

Thronebreaker-ova verzija Gwent igre se može opisati kao dosta lagana, barem u singleplayer verziji. Lakša je čak i od one u Witcher-u 3. Umesto tri reda karata kao ranije, sada imamo samo dva, navodno samo za ’Melee’ i ’Ranged’ likove, ali u praksi možete igrati kartu na bilo kom redu. Kartaške borbe u Thronebreaker-u su u formi standardnih borbi od tri runde, ali bez mogućnosti korišćenja stare Witcher 3 Gwent taktike navođenja protivnika da istrese sve svoje dobre adute u prvoj rundi. Bez obzira na to što ste već deklasirali protivnika pri kraju prve runde, izvlače se karte za narednu. S druge strane, kratki okršaji su nam se učinili kao bolja opcija. Dobijate deset karata i igrate dok sve ne ispucate i pobedite, iako ni ovo nije previše izazovan zadatak.

Kao najbolji aspekt Thronebreaker-a možemo izdvojiti zagonetke (Puzzles). Ima ih nekoliko desetina u igri i zamišljene su tako da menjaju pravila Gwent-a u skladu sa situacijom u kojoj se nalazite. Postavljeni su uslovi pod kojima igrate određene karte i uslovi pod kojima pobeđujete, uz ograničen broj poteza. Ovakve postavke u stvarno fantastične, poput one u kojoj se takmičite u ispijanju piva sa patuljkom ili sceni grudvanja između vojnika kome se priključuje trol, pa umesto grudvi počnu da lete kamene gromade. Rešavanje zagonetki vam omogućava da pravilno bacite karte, manipulišući pravilima Gwent-a radi izbegavanja opasnih situacija po kraljicu Meve.

Zaključak
Uživali smo lutajući kroz Witcher svet gledan očima kraljice Meve i slušajući njenu priču. Kombinacija svega ovog sa Gwent-om je pun pogodak, iako igri sa kartama nedostaje malo više kompleksnosti i razrađenosti da bi bila pravi izazov. U svakom slučaju, kartanje u simbiozi sa odličnom naracijom (iako ponegde zna biti spora i suvoparna) je definitivno nešto što svi fanovi Witcher-a treba da odigraju, čak i ako nisu ljubitelji kartaških igara.