
Final Fantasy Type-0 HD
Ako postoji jedna stvar koju treba da znate o Final Fantasy Type-0 to je da se veoma razlikuje od ostatka serijala. Dok skoro svaka komponenta ovde može da se identifikuje u drugim Final Fantasy naslovima, rezultat je RPG koji najviše ne liči na ono što bismo obično povezali sa klasičnim Square Enix dizajnom igre. Ovo je odmah vidljivo u početnom filmu, koji izbegava klasične klišee i igru započinje u mračnijem, ozbiljnijem maniru, sa koktelom političkim i socijalnim previranjima. Ova hrabra odluka da se krene u tom smeru je sigurno potpomognuta da se igra kao spin-off glavnog serijala ne opterećuje nasleđem i donese neke nove pristupe.

Iako pozdravljamo ozbiljniji i odrasliji ton prema priči u igri, ipak ne možemo a da ne primetimo da igra ipak ostavlja utisak detinjastog i površnog. Pre svega, ovo je rezultat nekvalitetnog (ili manjak dovoljno kvalitetnog) pisanja, što se odražava kroz zaplete koji plitko i uopšteno pristupaju temama rata i konflikta.
Međutim, nekoliko harizmatičnih likova uspeva da razbije standardni kliše o gomili srednjoškolaca koji spašavaju sve, možda i jedina stvar koja će vas motivisati da igru završite do kraja. U pitanju je grupa koju kontrolišete tokom borbi, a vremenom ćete uvideti da je bitno kako na brzinu odreagovati i kombinovati napadačke moći svakog člana vašeg tima. Cilj je da se pravilnim tajmingom poveća vaša efikasnost te tako nanese veće šteta, umesto da uzastopnim udarcima, “na silu” ostvarite pobedu.
Ukoliko neko od vaših članova pogine tokom borbe, šanse za pobedu se dosta umanjuju a oživljavanje likova je nešto što će vas dosta koštati. Dakle, pamet u džojped i strateški pristup borbi su ključ, sa akcentom na individualne moći svakog ratnika u vašoj ekipi.
Kao i svaki Final Fantasy naslov, pored borbe sa šarenolikim i velikim brojem neprijatelja, imamo istraživanje, skupljanje predmeta, kao i aktivnosti namenjene učenju o svetu, likovima i događajima.

Kada je grafički prikaz igre u pitanju, tu je svima jasno da se od portable igre teško može uraditi HD čudo, što se ovde samo potvrdilo. Nezgrapnost je možda najbolja reč koja opisuje celu vizuelnu impresiju. Imamo utisak da je neko u Square Enixu pritisnuo dugme “Make it in HD” i da smo dobili rezulat iz kog se vidi da nije bilo u tom segmentu puno uloženog truda. Videti oštrije i bolje modelovane karaktere na zamagljenoj i loše kompresovanoj teksturi za zid ili pod nije nešto što smo navikli da gledamo na velikom ekranu.
